im. m. 〈G kìmōna; mn. N kìmōni, G kìmōnā〉 duga japanska tunika s rukavima i širokim pojasom

im. ž. 〈G kinemàtikē, DL kinemàtici〉 fiz. grana fizike, dio mehanike koji proučava različite staze i načine gibanja tijela, neovisno o silama koje prouzročuju gibanje

im. m. 〈G kinematògrafa; mn. N kinematògrafi, G kinematògrāfā〉 1. v. kino 2. v. kinodvorana

im. ž. 〈G kinematogràfijē; mn. N kinematogràfije, G kinematogràfījā〉 djelatnost proizvodnje i prikazivanja filmova

prid. 〈G kinematògrafskōg(a); ž. kinematògrafskā, s. kinematògrafskō〉 koji se odnosi na kinematografiju

prid. 〈G kìnēskōg(a); ž. kìnēskā, s. kìnēskō〉 1. koji se odnosi na Kineze i Kinu 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Kini i narodni jezik Kineza

prid. 〈G kinètičkōg(a); ž. kinètičkā, s. kinètičkō〉 koji se odnosi na kinetiku

im. s. 〈G kína; mn. N kína, G kínā〉 zgrada, dvorana ili otvoreni prostor s velikim platnom na kojemu se prikazuju filmovi [ljetno ~]; sin. (kinematograf)

im. ž. 〈G kinodvorànē; mn. N kinodvoràne, G kinodvoránā〉 prostorija u kojoj se prikazuju filmovi; sin. (kinematograf)

im. m. 〈G kinòloga, V kinòlože; mn. N kinòlozi, G kinòlōgā〉 stručnjak koji se bavi kinologijom

im. ž. 〈G kinològijē〉 znanost o psima i uzgoju rasnih pasa

im. ž. 〈G kinòloginjē; mn. N kinòloginje, G kinòlogīnjā〉 stručnjakinja koja se bavi kinologijom

im. ž. 〈G kinotékē, DL kinotéci; mn. N kinotéke, G kinotékā〉 ustanova u kojoj se prikupljaju, čuvaju i prikazuju filmska djela

im. m. 〈G kìoska; mn. N kìosci, G kȉōskā〉 kućica za prodavanje sitne robe, hrane, pića i novina [~ sa sendvičima]

im. m. 〈G kȋpa, L kípu; mn. N kȉpovi, G kȉpōvā〉 lik. trodimenzijsko likovno djelo u čvrstome gradivu (kamenu, kovini, drvu, glini itd.) stvoreno klesanjem, rezanjem, modeliranjem ili lijevanjem [~ konjanika]; sin. skulptura ♦ stajati kao ~ nepomično (ukočeno) stajati

im. m. 〈G kȉpāra, V kȉpāru/kȉpāre; mn. N kȉpāri, G kȉpārā〉 umjetnik koji izrađuje kipove

prid. 〈G kȉpāreva; ž. kȉpāreva, s. kȉpārevo〉 koji pripada kiparu; sin. kiparov

im. ž. 〈G kȉparicē; mn. N kȉparice, G kȉparīcā〉 umjetnica koja izrađuje kipove

prid. 〈G kȉparičina; ž. kȉparičina, s. kȉparičino〉 koji pripada kiparici

prid. 〈G kȉpārova; ž. kȉpārova, s. kȉpārovo〉 usp. kiparev

prid. 〈G kȉpārskōg(a); ž. kȉpārskā, s. kȉpārskō〉 koji se odnosi na kipare i kiparstvo

im. s. 〈G kípárstva〉 lik. grana likovnih umjetnosti, likovno izražavanje trodimenzijskim oblikom s pomoću tehnike klesanja, rezanja, modeliranja ili lijevanja u čvrstome gradivu (kamenu, kovini, drvu, glini ili kosti); sin. (plastika), skulptura

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. kípī, 3. l. mn. kípē, aor. 3. l. jd. kȋpje, imperf. 3. l. jd. kípljāše, prid. r. m. kípio, ž. kípjela, s. kípjelo, mn. kípjeli〉 izbacivati mjehuriće pri temperaturi višoj od 100 Celzijevih stupnjeva (o tekućini) [Voda kipi.]; sin. ključati, kuhati, vreti

prid. 〈G kìpūćēg(a); ž. kìpūćā, s. kìpūćē〉 1. koji kipi, koji je dostigao vrelište [kipuća voda] 2. pren. jako vruć; sin. vreo

prid. 〈G kȉrgīskōg(a); ž. kȉrgīskā, s. kȉrgīskō〉 1. koji se odnosi na Kirgize 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Kirgistanu i narodni jezik Kirgiza

im. m. 〈G kìrurga, V kìrurže; mn. N kìrurzi, G kȉrūrgā〉 liječnik specijalist koji obavlja operacije [očni ~]

im. ž. 〈G kirùrgijē〉 med. grana medicine koja se bavi znanstvenim istraživanjem i primjenom operacija radi liječenja

im. ž. 〈G kìrurginjē; mn. N kìrurginje, G kìrurgīnjā〉 liječnica specijalistica koja obavlja operacije

prid. 〈G kìrurškōg(a); ž. kìrurškā, s. kìrurškō〉 koji se odnosi na kirurge i kirurgiju [~ pribor; ~ šav]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. kìsā, 3. l. mn. kìsajū, aor. 3. l. jd. kȉsa, imperf. 3. l. jd. kìsāše, prid. r. kìsao〉 rasti zbog vrenja pod utjecajem kvasca; sin. kisnuti²

im. ž. 〈G kȉselicē; mn. N kȉselice, G kȉselīcā〉 1. voda za piće ili ljekovita voda s mjehurićima od ugljikova dioksida 2. bot. višegodišnja jestiva livadna zeljasta lisnata biljka

im. ž. 〈G kiselìnē; mn. N kiselìne, G kiselínā〉 kem. spoj koji sadržava vodik, a zamjenom vodika s atomima kovine nastaju soli ◇ bromovodična ~ jaka kiselina koja nastaje otapanjem bromovodika u vodi, otapa mnoge kovine; deoksiribonukleinska ~ biol. tvar od koje su građeni geni, nukleinska kiselina čije se molekule sastoje od dvaju dugačkih lanaca koji se zavojito obavijaju jedan oko drugoga; dušična/nitratna ~ važan anorganski spoj koji se dobiva iz amonijaka, bezbojna tekućina koja se na zraku dimi; fosfatna/fosforna ~ kiselina koja služi u proizvodnji umjetnih gnojiva; jabučna ~ karboksilna kiselina koja se nalazi u biljkama i kiselome voću; karboksilna ~ organska kiselina koja sadržava karboksilnu skupinu; karbonatna/ugljična ~ veoma nepostojana kiselina koja se odmah razlaže na ugljikov dioksid i vodu; klorovodična/solna ~ otopina klorovodika u vodi; maslačna ~ masna kiselina koja se nalazi u maslacu, kvarenjem se oslobađa i prouzročuje neugodan miris; masna ~ karboksilna kiselina koja je vezana s glicerolom, sastojak prirodnih masti i ulja; mliječna ~ gusta i bezbojna tekućina topljiva u vodi koja nastaje vrenjem šećera i u mišićima raspadanjem glikogena; mravlja ~ najjednostavnija karboksilna kiselina, bezbojna tekućina koja na koži stvara mjehure; nukleinska ~ biol. makromolekulski organski spoj koji je od temeljne važnosti za reprodukciju, rast i metabolizam živih sustava, pojavljuje se u dvama osnovnim tipovima (DNK i RNK); palmitinska ~ zasićena masna kiselina, bijela, čvrsta tvar netopljiva u vodi; octena ~ karboksilna kiselina oštra mirisa; ribonukleinska ~ biol. tvar koja omogućuje da se nasljedna uputa ostvari sintezom proteina, nukleinska kiselina čije se molekule sastoje od jednoga lanca; stearinska ~ masna kiselina, bijela tvar netopljiva u vodi, sastavni je dio masti; sulfatna/sumporna ~ bezbojna uljasta, teška tekućina, jako oksidacijsko sredstvo i najvažniji proizvod kemijske industrije; sulfitna/sumporasta ~ nestabilna kiselina koja nastaje otapanjem sumporova dioksida; sulfidna/sumporovodična ~ slaba kiselina koja nastaje otapanjem sumporovodika u vodi

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kȉselīm, 3. l. mn. kȉselē, imp. kȉseli, aor. kȉselih, imperf. kȉseljāh, prid. r. kȉselio, prid. t. kȉseljen〉 1. dodavati kiselinu, obično u kakvo jelo [~ salatu octom] 2. pripravljati hranu tako da postane kisela [~ mlijeko] 3. konzervirati hranu s pomoću kiseline [~ krastavce; ~ kupus]

prid. 〈G kȉselkasta; odr. kȉselkastī, G kȉselkastōg(a); ž. kȉselkasta, s. kȉselkasto〉 koji je pomalo kiseo; sin. rezak

pril. 〈komp. kisèlijē〉 s nezadovoljstvom i neodobravanjem [~ se nasmijati]

im. s. 〈G kȉseljēnja〉 1. dodavanje kiseline, obično u kakvo jelo 2. pripravljanje hrane tako da postane kisela 3. konzerviranje hrane s pomoću kiseline

prid. 〈G kȉsela; odr. kȉselī, G kȉselōg(a); ž. kȉsela, s. kȉselo; komp. kisèlijī〉 1. koji ima okus kao limun ili ocat [kisela jabuka; kiseli bomboni; kiselo jelo] 2. pren. koji odražava nezadovoljstvo i neodobravanje [kiselo lice]

im. m. 〈G kisíka〉 kem. kemijski element (O), pojavljuje se kao bezbojni plin bez mirisa i okusa, najrasprostranjeniji element u Zemljinoj kori, ima ga koliko i svih ostalih elemenata zajedno, sastojak je zraka, vode, stijena i ljudskoga tijela, nuždan je za disanje i gorenje

prid. 〈G kisíkova; ž. kisíkova, s. kisíkovo〉 kem. 1. koji pripada kisiku [~ atom] 2. koji sadržava kisik [~ difluorid]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kȉsnēm, 3. l. mn. kȉsnū, imp. kȉsni, aor. kȉsnuh, imperf. kȉšnjāh, prid. r. kȉsnuo〉 biti izložen kiši, postajati mokrim od kiše [sve više ~]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. kȉsnē, 3. l. mn. kȉsnū, aor. 3. l. jd. kȉsnū, imperf. 3. l. jd. kȉšnjāše, prid. r. kȉsnuo〉 rasti zbog vrenja pod utjecajem kvasca; sin. kisati

im. m. 〈G kìsta; mn. N kìstovi, G kȉstōvā〉 četkica za slikanje, bojenje ili ličenje koja se sastoji od dlaka različite debljine pričvršćenih na kovinski ili drveni vrh drška

im. m. 〈G kìstca; mn. N kìstci, G kȉstācā〉 bot. zelena plijesan iz skupine mješinarka koja tvori paučinaste micelije na ostatcima hrane

im. ž. 〈G kȉšē; mn. N kȉše, G kȋšā〉 met. oborina u obliku vodenih kapi promjera većega od pola milimetra; sin. dažd zast. ◇ kisele kiše kiše koje imaju povećanu kiselost zbog zagađenosti zraka te prouzročuju propadanje šuma, izumiranje riba i gubitak materijalnih dobara

prid. 〈G kìšna; odr. kȉšnī, G kȉšnōg(a); ž. kìšna, s. kȉšno; komp. kìšnijī〉 koji obiluje kišom, u kojemu pada mnogo kiše [~ dan; kišna godina; kišno vrijeme]; sin. kišovit

im. ž. 〈G kišètinē; mn. N kišètine, G kišètīnā〉 uv. duga i dosadna kiša

im. ž. 〈G kȉšicē; mn. N kȉšice, G kȉšīcā〉 um. slaba kiša

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. kȉšī, aor. 3. l. jd. kȉšī, imperf. 3. l. jd. kȉšāše, prid. r. s. kȉšilo〉 padati iz oblaka u obliku vodenih kapi